Kruške

U prošlosti, kruške su bile vrlo tvrdo voće. U svakom receptu ili kuharici preporučilo se kuhanje krušaka kako bi omekšale. Najčešće su kuhane u kompotu zajedno s vinom ili dodavanjem brašna, pečene kao pite. Konzumacija sirovih krušaka smatrala se nezdravom, u nekim slučajevima čak i otrovnom. Srećom, u 13. stoljeću otkrivene su dobre strane krušaka, te je vjerovanje o njihovoj štetnosti zauvijek nestalo. Kroz mnoga stoljeća, najviše truda i ljubavi prema uzgoju krušaka bilo je uloženo u Francuskoj, Belgiji i Engleskoj, iako sam uzgoj istih nije lak. Kruške zahtijevaju duboko i bogato tlo, te mnogo više topline nego što to jabuke traže - posebno kasne sorte. Iz tog razloga, kruške najbolje uspijevaju u regijama centralne Europe gdje je klima povoljna. Ako je tlo vlažno i hladno, do dva mjeseca prije berbe, plodovi će imati prazan okus i suhu teksturu. S nutricionističkog stajališta, kruške su vrlo korisno voće. Dijele slične vrijednosti s jabukama. Jedina razlika je udio vlakana; naime kruške sadrže gotovo dva puta više vlakana nego jabuke, što ih čini povoljnim voćem za probavne tegobe.