Medenjaci

TRADICIJA SLATKA POPUT MEDA

Medenjaci su u svom najboljem izdanju kada nisu samo slatki, već i pršte od okusa. Ova tradicionalna slastica zaslađena medom i obogaćena egzotičnim začinima, naročito je omiljena u sjeverno-zapadnom dijelu Europe.

medenjaci-naslovna
Puno prije nego su se medenjaci u svom modernom obliku prvi put pojavili u europskim samostanima u srednjem vijeku, stari Egipćani uživali su u pečenim kolačima zaslađenim medom. Dugotrajnost je takve kolače činila idealnom hranjivom hranom koju je lako pohraniti. U Njemačku su najvjerojatnije došli iz belgijskog grada Dinanta, najprije u Aachen u blizini belgijske granice, a potom u Nürnberg u Franačkoj na jugu Njemačke. Ovo mjesto je i najvjerojatnije i porijeklo najpoznatijih Njemačkih specijaliteta od medenjaka, koji danas imaju međunarodni ugled i zakonom su zaštićeni od kopiranja: Aachener Printen i Nürnberger Lebkuchen.

Naročito je povoljna lokacija Nürnberga smještenog u blizini važnih cesta začina i trgovačkih putova pogodovala stalnoj dostupnosti potrebnih začina, tako da je grad ubrzo postao poznat po svojim medenjacima.

Ova slatka, dugotrajna delikatesa svoj intenzivan okus duguje tipičnim začinima za medenjake, poput: cimeta, anisa, đumbira, kardamona, korijandera, klinčića, pimenta i muškatnog oraščića. Postoje dvije osnovne vrste medenjaka:


Smeđi medenjaci

Smeđi medenjaci rade se od tijesta napravljenog od puno brašna i meda, ali malo tekućine i masnoće. Za dizanje tijesta tradicionalno su se koristili potaša i pekarska sol, dok se današnji proizvođači oslanjaju na prašak za pecivo ili sodu bikarbonu.

Tijesto se oblikuje, reže ili peče u posudi za pečenje štruca. Može se nadjenuti, ukrasiti dekoracijama ili premazati glazurom.

Smeđi medenjaci, koji su na početku tvrdi, s vremenom postaju sve mekši, a u njih spadaju i plosnati, duguljasti Aachener Printeni, kao i medenjaci različitih oblika, poput zvjezdica ili srca.

Medenjaci s oblatnama

Medenjaci s oblatnama rade se od tijesta za medenjake kojim se premazuju ili se šprica na oblatne. Smjesa sadrži malo ili nimalo brašno i masnoće, ali sadrži masne sjemenke poput badema ili oraha, pa čak i sirovi marcipan, šećer i jaja.

Slatkiš se nakon pečenja prelijeva glazurom od čokolade ili šećera. Često se ukrašava čitavim bademima i korom limuna. Najbolji primjer ove vrste medenjaka tipični su okrugli Nürnberger Lebkuchen.

Ovaj slatki, začinjeni specijalitet nije popularan samo u Njemačkoj. U Nizozemskoj vole doručkovati svoje začinjene Ontbijtkoeke, Francuzi konzumiraju začinjeni kruh od meda Pain d’épice. U Austriji i južnom Tirolu jedu se Lebzelteni, a u Švicarskoj Basler Läckerli.

U Rusiji uz čaj poslužuju Prjaniki, dok su češki Perniki bogato ukrašeni šećerom u prahu. Južnoeuropske božićne tradicije uključuju talijanski začinjeni kolač Panforte de Siena i grčki kolač od meda Melomakaronu.

Najpoznatiji oblik engleskih i američkih medenjaka nasmiješeni je čovječuljak od medenjaka ukrašen glazurom.

Osim ovih klasika, naročito omiljenih među gurmanima oko Božića, tipičan okus medenjaka koristi se i u mnogim jelima na današnjim jelovnicima. Na primjer, kombinacija umaka s okusom medenjaka i mesa.

Sladoled s okusom medenjaka, tiramisu i panna cotta predivne su moderne interpretacije, a hrskavi Cantuccini od medenjaka sjajno se slažu s kavom ili čajem u ovo doba godine.



JESTE LI ZNALI?

Redovnici u franačkim samostanima prvi su se sjetili nanijeti tijesto za medenjake na oblatne da spriječe lijepljenje kolača za pladanj. Tako su izumljeni popularni medenjaci s oblatnama. 


smedi-medenjaci
medenjaci-oblatne
medenjaci-3