Mesni ražnjići

ZAMAMNO UKUSNI - OTKRIJTE RAZNOLIKOST AROMA RAŽNJIĆA IZ CIJELOG SVIJETA

Koliko se god okusi i arome razlikuju od zemlje do zemlje, zamisao pripremanja komadića mesa na ražnjiću tradicija je u mnogim dijelovima svijeta. A u suvremenom carstvu hrane nije izgubila ništa od svoje privlačnosti.


Mogu biti dobro pripremljeni, varirani na mnoštvo načina ili pripremljeni jednostavno – što je razlog tome da su mesni ražnjići zabava za kuhare i njihove goste koji u njima uživaju po cijelom svijetu. Prikladni su za posluživanje kao glavno jelo s dodacima te kao maleni zalogajčići koji se mogu poslužiti s umakom u posudici za prijeme na kojima se stoji. Također, varijanta jedenja na putovanjima, u kojoj meso s ražnjića završi zajedno s ostalim sastojcima u ili na kruhu, izuzetno je popularna.


Ovisno o stilu nacionalne kuhinje i vjeri, na ražnjić se stavljaju različite vrste mesa, a sam ražnjić može biti drven ili metalan. Katkad je to govedina (npr. gornja strana, stražnji dio, koljenica) ili svinjetina (npr. but, filet), katkad janjetina (npr. but, plećka), piletina (npr. prsa, batak) ili puretina. Zajedno se mogu posluživati i različite vrste mesa, a često i drugi sastojci, kao što je povrće ili mini-kobasice, upotpunjavaju užitak. Čak se mogu upotrijebiti i iznutrice i egzotične vrste kao što su noj ili klokan. A u mnogim se zemljama ražnjići rade i od jedne vrste mljevenog mesa.


Kako bi se mesu dao individualan okus i kako bi bilo mekše, potrebna je marinada. Ona može biti na bazi ulja, neobranog mlijeka ili temeljca. Odabrani začini i začinsko bilje daju pravu aromu. Janjetina sa svojim intenzivnim prirodnim okusom podnosi snažne arome. Lagana piletina dobro ide, između ostalog, s azijskim notama. Kako bi užitak bio potpun, sve se zajedno može upotpuniti prikladnim umakom. 
 

5 NAJBOLJIH SAVJETA ZA PRIPREMU MESNIH RAŽNJIĆA

  1. Neka komadići mesa budu jednake veličine za brzu i ravnomjernu pripremu.
  2. Odaberite različito meso i povrće s približno istim vremenom pripreme.
  3. Marinirajte barem 30 minuta do sat vremena. Mariniranje tijekom noći još je bolje.
  4. Masno meso pripremajte na višoj temperaturi, a krto meso na laganijoj vatri, ali nešto dulje.
  5. Redovito okrećite ražnjiće kako bi se ravnomjerno ispekli. 
     

PUTEVIMA RAŽNJIĆA DILJEM SVIJETA


Idući za tradicijom mesa na ražnjiću poći ćete na kulinarsko putovanje dugo tisuće kilometara. Nacionalni specijaliteti uključuju:

Souvlaki, klasik grčke kuhinje od drevnih vremena: svinjetina zajedno s komadićima janjetine i piletine stavi se na ražnjić. Povremeno ih prati i povrće. Meso se stavi u mješavinu limunova soka, sol, papar i origano. Souvlaki se poslužuje na tanjuru, a u brojnim snack barovima, same, s bijelim ili pita kruhom, a meso je popraćeno rajčicom, lukom i tzatzikijem. Na Cipru se na prženu ribu uvijek dodaje komadić limuna, a u pitu se stavlja krastavac i bijeli kupus.
 
U Turskoj, kada se radi originalna janjetina şişkebap, na ražnjić se stavlja i rajčica i paprika. Meso se ostavi nekoliko sati u marinadi od maslinova ulja, mlijeka, soli, papra i začina, kao što su češnjak, kumin, cimet i metvica, kako bi poprimilo aromu. Kako bi išlo uz svježe prženu ribu, tu su riža, bulgur, salata, cacik i lepinja.
 
Meso na ražnjiću u Srbiji i Hrvatskoj zove se ražnjići. To može biti svinjetina, junetina ili janjetina; često se kombinira više vrsti mesa. Nakon što je meso preko noći odstajalo u marinadi od ulja i luka, između komadića mesa stavlja se povrće kao što je paprika. Prženi krumpir često se poslužuje uz pržene mesne ražnjiće.
 
Gurmani u mnogim zemljama, od Rusije, Azerbajdžana, Uzbekistana pa do Mađarske, Indije, Maroka i Izraela, vole shashlik. Ovisno o regiji, janjetina ili ovčetina, govedina ili svinjetina stavljaju se na ražnjić, katkad s povrćem (luk, paprika, rajčica, gljive) ili čak i ukusni dodaci kao što su panceta ili mini-kobasice. Marinada, koja sadrži ocat, suho vino ili voćni sok, daje u prvom redu kisele note, a također sadrži i različito bilje i začine. Ostavlja je se nekoliko sati ili čak dana da se prožme, zatim se prže ražnjići shashlik, obično brzo na otvorenoj vatri. Uz njih ide kruh, ili krumpir u Rusiji. U zapadnoj Europi shashlikom se nazivaju najrazličitiji prženi ražnjići koji sadrže mnoštvo začinskih varijanti i umaka.
 
U Španjolskoj, kako bi se napravio pinchomorunho, na ražnjić se stavlja govedina, svinjetina ili čak janjetina – nakon što je meso bilo umočeno u marinadu od maslinova ulja i sastojaka kao što su ljuta ili slatka paprika, metvica, kim, peršin i korijandar. Ovdje su tipični metalni ražnjići s uvrnutim crvolikom završetkom. Ovo ukusno meso često se jede u barovima u kojima gosti mogu promatrati kako se njihovo jelo priprema na planchai (plata za prženje).

Yakitori je japanska verzija ražnjića s različitim vrstama mesa, ribe, plodova mora ili povrćem. Poslužuje se sa solju i ljutim umakom. Da bi se taj umak pripravilo, kuhaju se umak od soje, slatko rižino vino, šećer i začini sve dok se tekućina ne zgusne.
 

U jugo-istočnoj Aziji (između ostalog u Singapuru, Tajlandu i Maleziji) jede se ražnjić saté. Izvorno dolazi iz Indonezije koja je nekoć bila nizozemska kolonija. Stoga je ovo jelo još uvijek popularno u Nizozemskoj. Obično se na tipičan ražnjić od bambusa stavlja piletina ili janjetina, no to može biti i kozletina, govedina, svinjetina, riba ili tofu. Kurkuma je središnji dio marinade. Ona daje satéu njegovu tipičnu žutu boju. Uz meso na ražnjiću dodaje se umak – uz pileći saté, na primjer, umak od kikirikija, a sa svinjetinom, na primjer, kiseli krastavci ili umak od ananasa. Tipičan indonezijski umak je onaj s umakom od soje.